Đorđe Balašević!!!

srijeda, 16.01.2008.

Evo nisam se dugo javio...
Vec pocinje drugo polugodiste...
U srednjoj skoli je odlicno i dobio sam super razred i odlicnu razrednicu koja se zove Slavenka Žuža...
EVO DA SE VRATIM NA ĐOLETA OVO JE ZADNJI NJEGOV INTERVIJU...
Koncerti za osmeh Beograda!

Nakon dvogodišnje pauze Đorđe Balašević je ponovo pevao pred beogradskom publikom. Popularni lala ovog puta održao je samo četiri novogodišnja koncerta, koji su istini za volju bili dupke puni. Đole je na ovim koncertima uglavnom pevao neke manje poznate pesme, dok su opštenarodni hitovi ovom prilikom izostali. Ali, zato nije izostala njegova priča na sve moguće teme koje čine našu svakodnevnicu, uz, kao po običaju udaranje packi vladajućim političarima. Iako je u Sava centru održao ni manje ni više nego 110 koncerata, Balašević je imao dozu treme:

Đorđe Balašević: Istina je da sam imao neku vrstu treme i uzbuđenja, jer sam se po prvi put u svom životu osećao kao da gostujem u Beogradu. Inače, nikada u životu nisam imao tremu, ali sam stekao utisak da je Beograd promenio karakter. Onaj duh grada koji sam ja znao malo je atrofirao, bar se meni tako čini. Priznajem da mi se ne sviđa način i promene koje vidim, ali se nadam da je to samo osnova na koju će se nakalemiti nešto lepše.

Ima onih koji su rekli samo četiri koncerta u Sava centru?

Đorđe Balašević: To što smo smanjili nastupe na četiri je neka trenutna prirodna mera i stanje stvari. Neki ljudi su jednostavno izgustirali Balaševića, neki su demoralisani, neki dekintirani... Druge su okolnosti u pitanju i jasno je da su vremena teška. Trudili smo se da ljudi koji dođu na koncert izađu s osmehom i pozitivom iz sale. Nisam verovao da će u Beogradu ikada doći vreme kada ću morati da se borim za osmeh, a to je poslednjih godina sve više potrebno jer je kod mnogih ubijena nada, koja umire poslednja.


Posle svih koncerata i putovanja šta vas danas čini srećnim?

Đorđe Balašević: Sigurno porodica! Shvatio sam kao dečak koji je od novosadske ulice Jovana Cvijića stigao do Ist Rivera, Kofi Anana i ovih svetskih prevaranata, da je ono najbitnije oko tebe, nadomak ruke. Sve je to lepo, koncerti, hale, nagrade, bisevi, sve to strašno hrani čoveku ego, ali mali sentimenti oko kuće, porodice i prijatelja najviše vrede u životu. Zato posle svakog koncerta hitam domu, ne da bih zatekao Olju s nekim novim ljubavnikom, kako pišu određeni tabloidi, već zato što želim da budem s njima. Nedostaje mi Aleksina soba sa svetiljkom u obliku meseca i ta atmosfera spokoja dečjeg sna.

Posle frke s Ljubišom Samardžićem, da li ste gledali film ‘Jesen stiže dunjo moja’?

Đorđe Balašević: Nisam, jer da sam otišao svi bi gledali da li možda pljujem prema platnu. Pročitao sam scenario, a naša mlađa ćerka Beba je odgledala film za sve nas, i kad se vratila samo je rekla “Sve je kao po scenariju”! Uz lik Vase Ladačkog skupljao sam novac za film po Vojvodini, a onda nisam učestvovao u projektu. Vasa je ironično nazvan Lađarski, a čuo sam kako je film prošao
kod publike i kritike. Ne likujem zbog toga!

Hoće li se desiti snimanje filma ‘Vasa Ladački’?

Đorđe Balašević: Pišem scenario, ali je jako bitno naći sponzore za tako nešto. Već sam rekao da ću biti spreman da popijem tonu kafe i piva u reklamama, ako to bude potrebno da se snimi film. Ja sam sva poniženja u samom početku priče sa Samardžićem trpeo samo zbog toga što je moja Jovana trebalo da igra. Iako mi je sve smrdelo na prevaru, razmišljao sam imam li prava da zbog svoje sujete i tvrdoglavosti uskratim mogućnost njoj da zaigra na filmu. Desilo se šta se desilo, a obećao sam da ću sve učiniti da ove godine izguramo priču oko Vase Ladačkog.

Vidite li u liku i delu Vlade Georgieva nekog svog naslednika?

Đorđe Balašević: Od svih mojih koncerata mogu da se setim tri ili četiri imena kolega koji su mi bili na koncertu, i to da mi je neko rekao, jer se nisu javili. Uspeh se nikada ne prašta, a Vlado me je pozvao pred svoj koncert u Novom Saadu. Već sam imao nešto ranije zakazano, ali sam mu poslao poruku i poželeo sreću pred beogradske koncerte. Drago mi je da se pojavio neko ko je autor, ko sve radi uživo i ko je dosledan u svom stavu da se neće pojavljivati na nekim medijima. To cenim i dobro je što je čovek mlad, jer takvi nam fale. Georgiev je mnogo više muzičar od mene, on je mekši kantautor, a ja sam samo tekstopisac koji se svih ovih godina dobro upakovao. Ako neko u njemu vidi mog naslednika, to može samo da mi prija.


Đorđe Balašević sa suprugom Oljom i sinom Aleksom
Nova godina u porodici Balašević se tradicionalno dočekuje kod kuće?

Đorđe Balašević: Kod nas je uvek to tako! Mi napravimo jedan strašan švedski sto na kome su jela koje Šveđani verovatno nisu ni videli u životu. Od kad smo Olja i ja zajedno, a sad će nam biti srebrna svadba, to je kod nas bila tradicija da slavimo kod kuće. Svi su obično euforični, idu na neke žurove, a onda se oko 15 minuta iza ponoći razočaraju, pa svrate kod nas. Tako da nam je u toj noći uvek gužva u kući. Aleksa dovede svoju ekipu, pravimo vatromet i super se provedemo.

16.01.2008. u 00:41 • 3 KomentaraPrint#

petak, 16.11.2007.

Ispricavam se svima kome se nisam javio zadnjih par dana nemam bas puno vremena!!!
Samo par rijeci o izborima!!!

Nebi htjeo da se mjesam jer po meni ova obecanja i te gluposti sto se svaku minutu objavljaju na tv-u su puste rijeci!!!
Ta silna obecanja i silni planovi koje svaka stranka ako tako mogu reci prezentira mi se malo gade!!! I da mogu nebi isao na izbore ali ako se mene pita rade bi da pobijedi SDP iako ni oni nisu bas bajni!!!Neznam kuda nas vodi ova demokracija ali vise od ovog se nebi htjeo mjesat...

Po vasem misljenju pobijedit ce?
SDP
HDZ
NI JEDNI NI DRUGI
  
pollcode.com free polls

16.11.2007. u 00:24 • 18 KomentaraPrint#

petak, 26.10.2007.

Molio bih vas da pogledate ovih par spotova!!!Hvala

Moglo je i bez ovoga!!!

Samo da rata ne bude...


Balasevic Split 1990






















26.10.2007. u 20:13 • 38 KomentaraPrint#

nedjelja, 21.10.2007.

Vraćam se na Balaševića!!!


Photo Frame Maker



Balaševi su navek bili čestita familija...
Nit` su robijali nit` ratovali
U Novome Sadu su dokle god dopiru crkvene knjige...
U Gladnom sokaku imali su kuću sa sunčane strane,
od osamsto devedeset šeste...
Ondak su preko puta udarili temelj novoj sa šest pendžera...
Pokojni majstor Uroš je baš pek`o dudovaču,
pa mu je severni zid malo pobeg`o...
Nikad skroz, hvala bogu...
U toj kući sad sretno živi vec peta generacija...
To je nekad bila Kamberova 18...
A od rata je Jovana Cvijića 33...

Interviju


Rene Bitorajac interviewing Dorde Balasevic


21.10.2007. u 12:41 • 8 KomentaraPrint#

petak, 19.10.2007.

Par pjesma koje mi se svidaju od drugih pjevaća!!!Nadam se da se ne ljutite!!!

Massimo-O mladom studentu i udanoj ženi



Klapa Grdelin - Pismo moja



Klapa Tragos - Galeb i Ja (Oliver Dragojevic)




Gibonni - Anđeo u tebi



19.10.2007. u 18:58 • 12 KomentaraPrint#

utorak, 16.10.2007.

Post posvećen Toše Proeskom!!!

Moje iskreno saučešće...


Tombstone Generator


MAKEDONSKI pjevač Toše Proeski poginuo je u prometnoj nesreći koja se jutros oko 6.30 sati dogodila kod Nove Gradiške. U nesreći je teško ozlijeđen 32-godišnji makedonski državljanin, vozač terenca koji se sudario s kamionom, a lakše 49-godišnja menadžerica Toše Proeskog, Ljiljana Petrović.

>> Toše Proeski - princ balkanskog popa tragično ušao u legendu

Nesreća se dogodila na autocesti A3 Zagreb - Lipovac, na dionici između Lužana i Nove Gradiške, u smjeru Zagreba. Pjevač se s dvoje ljudi vozio u terencu VW touareg koji se zbog još neutvrđenih razloga sudario s kamionom talijanskih registracija te se zabio u središnju zaštitnu ogradu autoceste i završio u jarku.

Kamion i Touareg su se kretali u istom smjeru, a sumnja se da je vozač Touarega zaspao te je udario u stražnji dio kamiona.

Proeski je poginuo na mjestu događaja, dok su vozač automobila 32-godišnji Georgij Georgijevski i 49-godišnja Ljiljana Petrović u nesreći ozlijeđeni.

Od dežurnog liječnika u Službi hitne medicinske pomoći u Općoj bolnici Nova Gradiška doznajemo kako je vozač zadobio teške tjelesne ozljede, dok je Petrović u bolnicu zaprimljena pri svijesti.

Dežurni liječnik kaže kako je vrlo vjerojatno da će vozač zbog težine ozljeda biti zadržan u bolnici. On se trenutno nalazi na kirurškom odjelu gdje traje obrada. Dodao je kako je zaprimljena pacijentica relativno dobrog zdravstvenog stanja.

Proeski je jedan od najpopularnijih izvođača s prostora bivše Jugoslavije, a rođen je u Kruševu u Makedoniji. Imao je 26 godina.




Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Toše Proeski
Veži me za sebe usnama



Ostala si uvijek ista

16.10.2007. u 15:06 • 14 KomentaraPrint#

četvrtak, 11.10.2007.

Evo mene opet!!!
Evo da se malo javim!!!Volio bi da komentirate svoja mišljenja,što da objavim,a što da skinem sa bloga!!!Ovo nije namjenjen da samo ja izrežavam svoja mišljenja nego da se svi priključite i nadam se da ću većinu želja moć i ispuniti!!!

Za Vedranu!!!
Đorđe Balašević-Eleonora

Na bogojavljensku noć...
Peku se kesteni,lome se pogače,a venci smokava i praporci se pokače
U prednjoj sobi mog baće...
To je već navike moć...
bez slova poziva,društvo se sastalo pod istom ikonom
za crnim švapskim astalom...
što pamti svadbe i daće...

Redak sam gost u starom kraju...ali znam šta misle i u snu...
i oni mene onda znaju...jer čak ni pripiti ni da pomenu nju...
čudna je zverčica strast...
od one ljubavi zbog glupe svađice...u buri ćutanja potonule su ladice
i minus na kraju salda?
da l grom odabira hrast?
ili se to pak hrast munjama nametne? Za to baš nemam reči
bog zna kako pametne...
to je ta sudbina,valda?

Bila je moja zlatna šansa...a tek sam načeo svoj krug...
moj mali verni Sanco Pansa...moja ljubavnica...saborac...
i moj najbolji drug...
oni ne pričaju o njoj...a ja se ne raspitkivam...
ukrstim politru i noć...i tu i tamo na taj krst se prikivam...
već me i Dunav pretiče...moja me senka spotiče...
al nista me se ne tiče...i malo sta me pomera i dotiče...
sem,mozda nje ?

kad đavo precepi špil...
sve krene naopako,svale se vanglice,zadrema kum,
i nešto nisu ove 'london štanglice'
ko kadgod,u doba slavna?
Pogrešno uklopljen stil...
kinesko posuđe,salvete heklane,model iz izloga, a cipele od preklane
no,rizling sve to poravna...

već me Dunav pretiče...već me senka spotiče...
nista me se ne tiče...nista me ne dotiče...
Sem, možda nje?


KOJA VAM JE NAJBOLJA PJESMA DO SAD OBJAVLJENA?
NAPOSLETKU
NAMCOR
LEPA PROTINA KCI
NEDOSTAJE MI NASA LJUBAV
SVIRAJTE MI JESEN STIZE DUNJO MOJA
SLABO DIVANIM HRVATSKI
CALETOVA PESMA
NE VOLEM JANUAR
ZIVOT JE MORE
D-mol
BEZDAN
PRICA O VASI LADACKOM
DEVOJKA SA CARDAS NOGAMA
PRVA LJUBAV
OLIVERA
REMORKER
U RAZDELJAK TE LJUBIM
KRIVI SMO MI
  
pollcode.com free polls











11.10.2007. u 22:28 • 15 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 01.10.2007.












Malo da se javim!!!
Evo malo slika!!!





Molio bi sve koji čitaju moj blog da mi jave ako saznaju za koncert Đorđe Balaševića!!!
Ako neko ima želju da objavim neku pjesmu,texst ili tako nešto nek se javi!!!
Svako ima svojih uspona i padova u životu!!!Uvijek se može naći pravi put do uspona a nadam se da će vam Đoletove pjesme pomoć da prebrodite svoje krize!!!Nadam se da će te se pronać bar u nekoj pijesmi!!!
Naposletku


Evo par stvari koje Đole ne voli!!!

Đorđe Balašević
Namcor (ne volem)

Ne volem..Nikog, lutko..
Takva mi je narav..
Kao odzakstar i garav..
Puno dima je kroz mene proslo..

Ne volem..
Ujne, strine, sogore, komsiluk..
Nataknem ih na civiluk..
Od njih nista dobro nije doslo..

Ne volem..
Semenkare..Cigane trubace..
Burek..Ulicne pisace..
Nek mi moju lepu varos vrate..

Ne volem..
Dzipadzije..Dizel Butikase..
Restoteke..Tamburase..
Svaku pesmu bar za strofu skrate..
Mater im..

Al tebe volem, to je fakat..
Ti si mi ljubav jedina..
Prodacu onu nasu kucerdu "na lakat"..
Pa nek je stoput dedina..
Da kupim cetir konja besna..
Da ih u oblak upregnem..
Pa s tobom di nas niko ne zna uteknem..

Ne volem..
Kad mi gace udu..
Di vec udu..Te sto brinu brigu tudu..
Kosticu u strudli od visanja..

Ne volem..
Zatucane..Gratis..Kravatase..
Hipohondre sto se plase
Da dobiju rak od razmisljanja..

Ne volem..
Krvolocne pse i gospodare..
Nadubrene trotoare..
Maskirne kad navale na pendzer..

Ne volem..
Lopuze sto voze tuda kola..
Znaju azbuku do pola..
Micu usnama dok sricu pejdzer..
(nji` se malko gadim, pravo da ti kazem...)

Al tebe volem, to je fakat..
Da kupim camac na dva vesla..
I onaj sesir rogozan..
Pa tebe di nas niko ne zna
odvozam..

E, ne volem
sizove i nervne bolesnike..
Pre ih pustali za vikend..
Sad ih puste pravo pred kamere..

E, ne volem..
Sve te lezibejke, da prostite...
Prorocice...Travestite...
Nek mi gospon-dame ne zamere...

Ne volem..
Teget girtlu na teget mantilu..
Sestu licku..Sedmu silu..
Opa-cupa preko Okucana..

Ne volem..
Izbore..Televizor..Plakate..
Dosta, ako boga znate..
Ludnica je kanda otkljucana sirom ostala..
(provert'e, molim vas?)

Al tebe volem, to je fakat..
Da kupim adicu od peska..
Na njoj sumarak nakrivljen..
Da tebe di nas niko ne zna
sakrijem..

Ne volem..
Uzdrzane..Trezvene..Pa dzoging..
Takve najpre trefi sloging..
Al ni krkanje mi nije blisko..

Ne volem..
Sto odasvud samo cujes daj mi!
Il se prosi il se zajmi..
Jebo te, ja nikad nisam isko?

Ne volem..
Strebercine... Vecne odlikase..
Crne rolke isektase..
Ne padam na Tibet..Ili Burmu..

Ne volem..
Skrtariju..Intelektuatce..Koji vazno vrte
palce..
Kupis ih za spricer i kavurmu..
(koju ja licno ne volem...)

Al tebe volem to je fakat..
Napuklo srce na dve pole..
Ljubav je teret pregolem..
Bas ni to sto tol'ko volem..
Ne volem...





01.10.2007. u 23:18 • 18 KomentaraPrint#

četvrtak, 27.09.2007.

Lepa Protina kći




Nedostaje mi naša ljubav


Svirajte mi jesen stiže Dunjo moja


Slabo divanim Hrvatski



Evo par mojih najdražih pjesama!!!

Ćaletova pesma


Ne volim januar



Život je more



D-mol



I VEČINA PJESAMA KOJE SAM VEČ OBJAVIO!!!A POGOTOVO PJESMA KOJA JE U POZADINI-SAMO DA RATA NE BUDE!!!
ĐOLE NIKADA NIJE LJUDE GLEDAO PO NACIONALNOSTI A APSOLUTNO JE BIO PROTIV RATA ŠTO DOKAZUJE I OVA PJESMA U POZADINI!!!

MALO MOG MIŠLJENJA!!!

JA SAM PO NACIONALNOSTI HRVAT ALI NIKAD LJUDE NISAM GLEDAO PO RASI I NACIONALNOSTI!!!MISLIM DA SVAKI ČOVJEK TREBA DOBIT SVOJU ŠANSU DA SE POKAŽE KAO ČOVJEK BILO DA JE HRVAT ILI SRBIN,CRNAC ILI BJELAC!!!
U SVAKOJ DRŽAVI IMA DOBRIH I LOŠIH LJUDI , NIKAD SE NAROD NE TREBA GLEDATI KAO CJELINA!

OSTAVIMO PROŠLOST IZA NAS I POČNIMO NOVI ŽIVOT BEZ MRŽNJE JEDNI PREMA DRUGIMA!!!PUSTIMO NOVE GENERACIJE DA DOĐU DO SVOG IZRAŽAJA I NE POISTOVJEČUJMO SA NEGATIVNIM LJUDIMA SAMO ZATO JER SU TE NACIONALNOSTI ILI RASE



Balaševića ostavila žena nakon 30 godina braka

Đorđe Balašević svoju je Oliveru predstavljao kao idealnu ženu u koju je beznandno zaljubljen i nakon više od 30 godina braka, no oni koji ju poznaju kažu kako je često okružena muškim prijateljima, a početkom ovog proljeća njezino je srce osvojio jedan beogradski menadžer zbog kojeg je i napustila kuću svog supruga
Vijest da se Đorđe Balašević rastaje od supruge Olivere, s kojom je u braku više od trideset godina i koja je, kako je nebrojeno puta govorio, njegova najveća životna i profesionalna muza, prošlog je mjeseca iznenadila i dobro obaviještene novosadske kuloare, piše u najnovijem broju časopisa Arena.

S ljubavnim problemima Balaševići se muče godinama. Iako su u javnosti njegovali sliku uzornog bračnog para s troje prekrasne djece, govorilo se kako su im odnosi zategnuti i da je Balašević ulagao silne napore da se s rasnom plavušom ne rastane još prije desetak godina. Priče oko bračnih problema Balašević nikad nije ni potvrdio ni demantirao, a o svojoj je Oliveri uvijek govorio u superlativu.

U trenucima bračne krize, kad je možda bilo neukusno s toliko divljenja opisivati ženu koja ga je emocionalno povrijeđivala, isključio bi se iz svakodnevice, povukao u svoj studio, pisao i stvarao pjesme. Upravo one, napisane u periodima njegove izolacije, tijekom koje bi se Olivera polako vraćala u njegov život, bile bi najbolji pokazatelj onoga što je duboko u sebi proživljavao.

Za posljednje bračne krize, Balašević je stvorio album "Dnevnik starog momka", satkanog od pjesama koja su nosila neobična ženska imena. Pričalo se i tada kako je Olivera otišla, no njegovi obožavatelji su odmah pročitali poruku i shvatili kako je brak ipak još na nogama. Jer, prva slova ženskih imena zajedno su tvorila rečenicu "Olja je najbolja".

Nakon tog albuma uslijedila su putovanja, pokloni, a priča se i kako je popularni pjevač u središtu Novog Sada dao napisati na veliki plakat riječi koje su dokazale koliko Oliveru ljubi. Olivera ih je primijetila vozeći se na biciklu na tržnicu.

Olivera i Đorđe upoznali su se na srednjoškolskom plesu, davne 1971. godine. Taj je susret za nestašnog maturanta koji je želio biti nogometaš, a kasnije i profesor povijesti i zemljopisa, i nježnu plavokosu gimnastičarku bio fatalan.

- Kad sam prvi put ugledao Oliveru dogodilo mi se nešto čudno: dotad sam svim djevojkama, promatrajući ih kako prolaze, zabacuju glavu, sklanjaju šiške s čela, dodavao neke osobine i zaljubljivao se svaki čas da bih mogao napisati pjesmu. Na kraju se sve svodilo na razočaranja jer, kad bi ih upoznao, shvatio bih da sam ih smatrao boljima nego što su bile. Međutim, Olja me sve više uvlačila i, što sam je više poznavao, sve više mi se sviđala. Ona je, baš kao u mojoj pjesmi, došla tiho, nezvana, sama... i ostala u meni zauvijek. Bila je siromašna studentica iz studentskog doma, reprezentativka u gimnastici. Prije studija živjela je s majkom u Zrenjaninu, doslovce ispod mosta koji je bio ograđen s obje strane, a u Novom Sadu preživljavala je uglavnom skupljajući hranu po samoposlugama kad bi Podravka radila degustacije. Od prvog susreta nismo bili odvojeni dulje od dva dana, osim kad bih imao koncerte daleko od grada u kojem smo živjeli. Ljubav mi se dogodila u doista traumatičnom razdoblju života: majka Veronika bila je teško bolesna, trebala mi je biti objavljena nova ploča i svi su čekali da to bude nešto loše, a bilo je vrijeme i da krenem u vojsku. S Oljom sam mogao provoditi sate i sate u razgovoru i šetnji. Kad bih otišao nekud bez nje, svako malo bih pomislio - Bože, što mi nedostaje to stvorenje!

Zadnje ljeto, pred vojsku, krenuo sam na more. U Umagu sam s recepcije hotela Koralj nazvao Olju i pitao je: "Olja, reci mi odmah, hoćeš ili nećeš?" Nije stigla ni odgovoriti, a ja sam već sjeo u svoj golf, zaboravio ljetovanje i bez prestanka vozio do Zrenjanina. Od tada se nismo razdvajali - pričao je svojedobno Đorđe.

Na početku braka sve je, kako se čini, bilo onako kako je opjevao u svojim hitovima. Odmah nakon vjenčanja rodila im se prva kćer Jovana, koja je danas uspješna kazališna i filmska glumica. Tri godine kasnije na svijet je došla i Jelena, kćer za koju je Balašević posebno vezan. Naime, kad je prije 14 godina njegova mezimica doživjela tešku prometnu nesreću i kad se nije znalo hoće li tada 13-godišnja djevojčica preživjeti, Balašević se potpuno povukao u sebe i bdio nad njezinom posteljom danonoćno. Nije imala baš puno izgleda, no dogodilo se čudo. Kad je njegova kćer dolazila sebi, tata ju je pitao čime je može razveseliti, na što je djevojčica odgovorila: "Tetoviraj se!"

Baš kao što je ispunjavao sve želje i njezinoj mami, Balašević nije oklijevao, pa se u četrdesetima tetovirao. Baš znakovito, na ramenu mu je lik Malog princa. Nakon te prometne nesreće, tata i kćer su satkali neraskidivu vezu prijateljstva, putovali su zajedno u London, New York... No, s druge strane, supružnici su se udaljavali jedno od drugog i tada su prošli kroz prvu pravu bračnu krizu. No, na sreću, ona je kratko trajala, jer je Olivera saznala da je i treći put u drugom kraju.

Nakon tri žene u kući, na svijet je došao dječak Aleksa koji je ponovno okupio obitelj i pomladio roditelje koji su tada lakše podnijeli odlazak na studije starijih kćeri. No, ne zadugo.

Iza zatvorenih vrata kuće u opjevanoj ulici Jovana Cvijića, koju je Đorđe Balašević naslijedio od djeda i u kojoj je njegov sin peta generacija muških potomaka, ljubavna drama traje već nekoliko godina. Iako se svo to vrijeme Olivera vješto prikrivala iza slike uzorne domaćice i supruge, organizirajući humanitarne akcije za novosadsko rodilište u kojem je svaka beba dobila donaciju za prvi mjesec života, oni koji je poznaju govore kako je njezin život daleko od uzornog.

Zapravo, daleko od slike koju je njezin suprug o njoj godinama stvarao u javnosti. Jer oni koji ih poznaju govore kako je Olivera često okružena muškim prijateljima i kako se često zaigra, što nikako ne priliči ženi čovjeka koji je cijeli svoj život podredio obitelji.

Tako je navodno bilo i početkom ovog proljeća, kad je njezino srce osvojio jedan beogradski menadžer zbog kojeg je napustila kuću svog supruga. Po svom starom običaju, Balašević je isključio sve svoje telefone i povukao se u osamu, te izbjegava svaki kontakt s vanjskim svijetom. Ne razgovara ni s najbližim poslovnim suradnicima koji nestrpljivo iščekuju rasplet ove ljubavne drame, iskreno zabrinuti za svoga šefa. Svjesni su, naime, koliko ga novonastala situacija emocionalno boli i da prolazi kroz najteže razdoblje u životu!

"VIŠE ME NE VOLIŠ KAD SE VRAČAM NISI BUDNA,NE GORIŠ
GASNE NAŠA ZVEZDA ČUDNA LAŽNA,SREBRNA STVAR"


"O KAKO TUŽNIH LJUBAVI IMA BAŠ NEŠTO RAZMIŠLJAM DAL JE I NAŠA TU MEĐU NJIMA BRINEM SE PONEKAD"


"KADA NISAM S ONOM KOJU VOLEM"



Evo još malo spotova!!!
Devojka sa čardaš nogama



Prva ljubav


Neki novi klinci pjevaju Đoletove pjesme!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Olivera


Remorker



U razdeljak te ljubim


EVO PAR NJEGOVIH MIŠLJENJA O....!!!!



"NAEMA MOJIH U OVOM RATU NAŠIH"

"KOGA IZDATI KAD MI OSTAJE DA BIRAM SAMO IZMEĐU NAS DVOJE,ŽALIM ALI PRESTAR SAM DA BI IZDAO SEBE JOŠ JEDNOM"


"KRIVI SMO MI"


PULA,ARENA-16.6.2007
ĐORĐE BALAŠEVIĆ-HUMANITARNI KONCERT ZA OPĆU BOLNICU U PULI





27.09.2007. u 22:05 • 9 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2008  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Siječanj 2008 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Sve o Balaševiću, njegovim pjesmama, .......

Ovo je blog za :sretno i nesretno zaljubljene,sretne i tužne,mlade i starije!!!

Linkovi

Što volim?
Volim:provodit vrijeme sa društvom, jednu malu plavu,ljude koji stoje iza svog mišljenja,osobu koja cjeni:obitelj,prijateljstvo,-čovjeka,i još puno toga....

Što ne volim?
Ne volim:škrte i dvolične ljude,tučnjave,ubojstva,predrasude po rasi i nacionalnosti,i još puno toga!!!

Kako vam se cini blog?
ODLICAN VOLIM DOLETOVE PJESME
MOZE PROC
NE SLUSAM TAJ TIP GLAZBE
KATASTROFA TKO DOLETA MOZE SLUSATI
  
pollcode.com free polls


SMATRAM DA JE BOLJI ZIVOT U
SOCIJALIZMU
KAPITALIZMU
  
pollcode.com free polls



Koje je vase misljenje o Dorde Balasevicu???
PAMETAN COVJEK,SVIDA MI SE KAKO GLEDA NA SVIJET
LIJEPO PJEVA I STVARNO MI SE SVIDAJU NJEGOVE PJESME
VOLIM TO STO LJUDE NE OCJENJUJE PO RASI I NACIONALNOSTI
SVE TROJE GORE NAVEDENO
MISLIM DA SU MU BITMI SAMO NOVCI I DA JE JEDAN PRIMITIVAN COVJEK
PJESME SU MU LOSE DA LOSIJE NE MOGU BITI
SRBIN KAO SRBIN
SVE TROJE GORE NAVEDENO
  
pollcode.com free polls



Djordje Balasevic ...

Klikni na sliku i pomakni miša i gledaj se sa Đoletom!!!


Dorde Balasevic
Kantautor Đorđe Balašević rođen je u ranojutrarnjim satima 11. svibnja 1953. godine u Novom Sadu. Zbog toga što je rođen rano ujutro majka ga je željela nazvati Zoran, ali je Balaševićev djed rekao kako je to ime za sodarskog konja i inzistirao da ga nazovu Đoka, po njemu. Na kraju je postignut dogovor i našli su se nekako na Đorđe. Balašević će kasnije tvrditi kako tim imenom nije baš oduševljen, ali ...do sada sam se navikao... reći će. Što se tiče djetinstva sam Balašević tvrdi u jednom intervjuu kako je imao ...sjajno, uzbudljivo djetinstvo. Živio sam u obitelji koja je tada bila suviše tolerantna, nikad u životu nisam dobio batine, mada sam ih sigurno više puta zaslužio, pogotovo u gimnaziji. Odrastao sam uz mnogo ljubavi, u staroj kući mog pradjeda, u Ulici Jovana Cvijića, koja se i danas tako zove, i u kojoj rastu moja djeca. Imao sam dvorište, puno zelenog voća ljeti i kokoši i pataka koje su trčkarale okolo. Možda najvažnije od svega, imao sam Dunav koji je još tamo, ali nije više tako zelen kao što je bio, no ostala mi je velika ljubav. Tu, Balaševićevim fanovima, poznatu i opjevanu kuću u Ulici J. Cvijića na novosadskoj periferiji Đorđe je obnovio odbivši sve prijedloge prijatelja da je sruši i sagradi novu jer tvrdi kako u njoj definitivno žive dobri duhovi. Sagradio ju je moj pradjed koji nije bio Balašević. Od tada je u njoj sretno odraslo četiri, sada i peta generacija. Samo kraće razdoblje živio sam s roditeljima u središtu Novog Sada, valjda zato da baka i djeda mogu biti malo sami, a valjda i zato što se smatralo da je život u zgradi simbol nekog višeg standarda, jer imali smo - rolete na prozorima!
Đorđe je, što je malo poznato, prvi Balašević. Njegovi su se do rata 1941. prezivali Balašev, pa ni on sam ne zna vuče li korijene od Rusa ili Rumunja, ili pak nekog sasvim trećeg naroda. O tome Balašević kaže: Sigurno je da tada u porodici nije bilo Mađara, no moj se djed Đoka, koji je iz nekih razloga bio veliki pravoslavac, stalno se bojao da će ga Mađari pomađariti, te je 1941. otišao k matičaru i pazario ovo ić. No, kako nam se sudbina zna narugati, moj se ćale Jovan zagledao u moju majku Veroniku Elviru Matildu Dolenec, napola Mađaricu, napola Hrvaticu, kako je moj djed izračnao. Tako ja imam mađrske krvi protiv koje se moj stari toliko borio, no mislim da je sudbina od mene napravila sasvim dobar mišung. Kako su u obitelji generacijama svi imali sinove jedince, Đorde nije imao mnogo rodbine, osim majčina brata Tomislava, koji je umro ubrzo po Đorđevu rođenju. Smatra kako to i nije loše jer im barem nitko nepozvan nije mogao banuti u kuću za praznike, a i s darovima je uvijek dobro prolazio i o tome kaže: U obitelji su se slavili svi sveci, i najteži udarac za mene bi bio kad bi pravoslavni i katolički Uskrs padali na isti dan, jer nisam mogao biti na dva mjesta istodobno. Glavne darove dobivao sam od djede Đure Doleneca i bake Ilone koji su bili vrlo galantni, iako su ih djed Baloš i baka Milanka pokušavali pratiti koliko su mogli. Često mi je djed znao pričati i promrsiti: "Što si dobio od njih?", kako bi se mogao barem malo ravnati. Doista mogu o svojoj porodici reći sve najljepše, iako svi već oru nebeske njive. Majka mi je umrla 1980., dok sam bio u vojsci, a stari 1987. i mislim da bi umro s malo više smiješka, da je mogao doživeti još koju godinu. On je, naime, bio dijete iz dobre kuće, studirao je arhitekturu u Pešti i, eto, umro je prepadnut u uvjerenju da je socijalizam i komunizam sustav koji će vladati svijetom. Ponekad mi je zbog njega žao, ali opet, da je morao doživljavati sve ove stvari koje mi doživljavamo, možda bi po malo umirao svaki dan.
Iako je imao za to vrijeme vrlo napredne roditelje i majku koja ga je upućivala na poeziju i prve knjige koje je valjalo pročitati Đorđe je imao, baš kao u svojoj pjesmi, podosta problema u školi. Danas to Balašević ovako opisuje: Istina je da sam jednom izbačen iz gimnazije, ali nisam baš, kao u pjesmi, padao tri - četiri puta. Naime koliko god sam poslije bio tolerantan, toliko sam u pubertetu bio incidentan igrač, morao sam oponirati profesorima. Najveći su mi problem bili neopravdani sati u proljeće. Imao sam bicikl i čim bi se pojavilo sunce u svibnju, sjeo bih na njega i otišao na Dunav, na pecanje. Imao sam u to vrijeme prijatelja, Joea Taylora, ginekologa iz Gane, koji je, valjda iz vjerskih razloga, jeo mnogo ribe. Kako ja tu ribu nisam smio nositi kući, jer su svi mislili da sam u školi, s Joeom sam sklopio svojevrsan deal: ja njemu ribu, a on će mi pisati ispričnice. I zaista sam imao opravdanje za 80-ak sati. Međutim kad su mog oca nazvali iz škole da to provjere, on je začuđen rekao: "Ne, pa on nije bolestan, on ide u školu!" I tako me, zapravo, on i izbacio zbog svog shvaćanja pravde i poštenja. To vam je ta generacija "kako-se-kalio-čelik". Ja sam tu školu ipak završio, poslije sam čak upisao fakultet, postigao izniman prosjek, a onda snimio "U razdeljak te ljubim" i prestao dolaziti čak i na famozne igranke u holu novosadskog fakulteta. Čitao sam mnogo knjiga, ne onih za lektiru već knjige koje bi mi preporučila majka. Od nje sam, vjerovatno povukao tu sanjalačku crtu. Jer, Balaševići su mnogo prizemniji, čestiti, vrijedni trgovci i od njih sam naslijedio samo visoki krvni tlak.
Odrastao u Salajki, dijelu grada poznatom po malo žešćim momcima i još najmlađi od njih, uvijek je uživao svojevrsnu protekciju s užitkom glumeći mangupa na lokalnom korzu. Iako, po vlastitom priznanju, nije bio kao oni jer se izrodio u pjesnika, u 14. godini života doživio je neugodnosti koja ga je uvjerila da mu društvo gitare odgovara više od lokalnih mangupa: Bili smo klinci i često smo se tukli. No, mi smo tada izmjenili nekoliko šamara, svi bismo ostali na nogama baš kao u lošim filmovima. No, jednom me zveknuo dečko, stariji od mene i to tako da mu nisam ni stigao, štono kažu ni fala kazati. Porječko sam se s jednim dečkom iz razreda oko neke djevojke, i tada iz čista mira odnekud se pojavio ovaj stariji i rekao mi: "Ne volim kad netko tuče klince!". Valjda sam mu djelovao starije od onog drugog, jer me udario tako da mi je slomio nos, pa nekad u pjesmama vučem na Tota Cotugna, a operacija bi mi mogla drastično promijeniti glas. Sa slomljenim nosom Đole se odlučio okaniti tučnjava, iako još nije shvatio čime bi se mogao baviti: Zapravo, od malena sam osjetio da u sebi nosim neku svoju pjesmu kao neku novu boju koju nitko ne zna i koju ne možeš objasniti onima koji znaju samo crvenu, plavu i žutu, i shvatio sam da je pokušam negdje nacrtati, povući, da ja moram tu pjesmu istjerati iz sebe da bi je drugi shvatili. Stalno sam zapravo bio uvjeren kako je nemoguće da ta pjesma već ne postoji, mislio sam da svi nose te pjesme u sebi. Stalno sam sumnjao u sebe - jer, dovraga, to je tako lako kako se tih stihova netko već prije nije sjetio. Djevojke su me gledale čudno, a momci su bili puni zavisti, a i jedno i drugo je odličan osjećaj.
Dobri dečko Balašević gimnaziju je napustio u trećem razredu pa je ispite polagao vanredno. Nakon završene srednje škole upisao je zemljopis na Prirodno-matetamičkom fakultetu jer, po vlastitom priznanju, na prijemnim ispitima nije bilo matematike. Osnovna ambicija u srednjoj školi bila mu je postati - nogometaš. Ali kada je kao sedamnaestogodišnjak ležao bolestan, pojava jedne muhe u sobi inspirirala je Balaševića da napiše svoju prvu pjesmu Otkud muva. Zatim je počeo pisati prepjeve stranih hitova za emisiju Muzički klub, a s prijateljem koji se "snalazio" na gitari, otpočeo je i zajednički rad. Godine 1977. pristupio je akustičarskoj grupi Žetva s kojom je rujna te godine snimio neobavezan tango U razdeljak te ljubim. Pjesma je preko noći postigla ogromnu popularnost tako da je singl prodat u 700.000 primjeraka. Žetva se vrlo brzo počela pretvarati u festivalsku grupu strpanu u orkestarske aranžmane, pa ih početkom 1978. godine Balašević napušta i s Vericom Todorović osniva Rani mraz. Budući da se nisu rastali kao prijatelji, novu grupu je nazvao inspirirajući se sibirskom poslovicom: Ako se nadaš dobroj žetvi, čuvaj se ranog mraza. S pjesmom Moja prva ljubav grupa Rani mraz sudjeluje na festivalu Opatija 78. Tokom te godine Rani mraz izbacuje seriju hit singlova, meteroskom brzinom osvajaju tržište i postižu impresivne naklade. Balaševićevi osjećajni tekstovi i jednostavne melodije donose osvježenje na posustaloj zabavnoj sceni, a predstavljaju i dobru spregu s pop glazbom. Uoči snimanja pjesme Računajte na nas pridržuju im se bivši članovi grupe Suncokret - Biljana Krstić i Bora Đorđević. Zahvaljujući drukčijem tretmanu revolucije u odnosu na uobičajene soc-realističke pjesme Računajte na nas ubrzo biva promovirana u generacijsku himnu koja se troši u svakoj pogodnoj prilici.
Poslije dva mjeseca rada s Ranim mrazom u ljeto 1978. godine, Bora Đorđević napušta grupu svjestan razlike u autorskom senzibilitetu između njega i Balaševića i formira Riblju čorbu. Uoči snimanja debi albuma grupu napušta i Verica Todorović. S ploče se izdvajaju pjesme Sve je dobro kad se dobro svrši, Mnogo mi znači to, Neki novi klinci i Drago mi je zbog mog starog. U njima se ostvaruje kompletan okvir formule za Balaševićevu budućnost: nostalgija, nježne slike i baladičnost uz razrađenu fabulu. U ljeto 1979. godine Balašević i Biljana Krstić nastupaju po Jugoslaviji, a prati ih grupa Neoplanti za koju Balašević povremeno piše tekstove. Na koncertima, između pjesama, Balašević drži duge monologe na aktualne teme, kao što je susret s fantomskim vozačem Porschea na beogradskom trgu Slavija, a neizbježna je i proširena verzija Snaše na salašu koja poprima karakter duhovite monodrame. S njim se na nekim svirkama pojavljuju pjesnici Mika Antić i Pero Zubac. Na festivalu Split 79. Balašević osvaja prvu nagradu pjesmom Panonski mornar. U rujnu 1979. godine svoju popularnost potvrđuje na osam rasprodatih koncerata u beogradskom Domu sindikata. U to vrijeme Zdravku Čoliću daje pjesmu Zbog tebe i neke tekstove za album Srebrnih krila Sreo sam ljubav iz prve pjesme. Krajem godine izlazi album Odlazi cirkus i to je posljednja ploča pod imenom Rani mraz.
Početkom 1982. godine Balašević objavljuje album Pub kojim zvanično započinje solo karijeru. Ploča opet bilježi uspješne pjesme: Boža zvani Pub, Pesma o jednom petlu, Lepa protina kći i Ratnik paorskog srca. Zimu s 1982. na 1983. godinu provodi na turneji i prvi put rasprodaje beogradski Sava centar. Polovinom prosinca 1983. godine objavljuje LP Celovečernji The Kid. Naredni LP 003 donosi nove hitove: Slovenska, Al' se nekad dobro jelo, Badnje veče i Olivera. Naredni album Bezdan Balašević radi s ekipom koja će mu ubuduće biti redovna studijska i koncertna potpora. LP producira Đorđe Petrović, a za aranžmane je zadužen klavijaturist Aleksandar Dujin. Na duplom živom albumu U tvojim molitvama - balade našli su se snimci s uspješnih koncerata u Zetri (Sarajevo, studeni 1986.), Ledenoj dvorani (Zagreb, studeni 1986.), Sava centru (Beograd, prosinac 1986.), Studiju M (Novi Sad, svibanj 1987.) i Šalati (Zagreb, srpanj 1987.). Uz snažnu potporu publike Balašević je otpjevao neke od svojih najupečatljivijih balada, a jedina nova pjesma Samo da rata ne bude snimljena je u studiju uz pomoć djece iz vrtića Sonja Marinković i osnovne škole Đ. Natošević. Sličnom glazbenom linijom Balašević nastavlja na ploči Pantha rei. Tako u pjesmi Soliter analizira političko-nacionalno stanje u tadašnjoj Jugoslaviji. LP Tri posleratna druga koji je dobio podnaslov Muzika iz istoimenog romana snimaju 1989. godine Dujin, basista Aleksandar Kravić i glazbenici iz Rijeke, gitarista Elvis Stanić (ex Linija 32,Denis & Denis, Dr Doktor) i bubnjar Tonči Grabušić. Na toj ploči Balašević se pozabavio karikiranom rap formom u pjesmi Sugar rap (Proces difrencijacije u kombinatu za proizvodnju i preradu šećerne repe). Na snimanju ploče Marim ja... pored redovnih suradnika, u novosadskom studiju lipnja 1991. godine sudjeluju Davor Rodik (pedal steel gitara), Nenad Januzović (udaraljke) i Josip Kiki Kovač (violina). Početkom rata Stanić i Grabušić prekidaju suradnju s Balaševićem i 1991. godine pokreću jazz rock sastav Elvis Stanić group. Ratne godine Balašević provodi sklonjen od javnosti i mobilizacije budući da vojne vlasti pokazuju veliku volju da ga pošalju na front, tako da za Novu 1992. godinu iz sasvim razumljivih razloga ne dolazi u Sava centar na svoj tradicionalni novogodišnji koncert. Istovremeno, zbog odbijanja da pođe u rat, Balaševićeve pjesme su prešutno zabranjene na državnom radiju i televiziji.
CD Jedan od onih života... snima krajem 1993. godine. Ploča donosi optimistički hit Ja luzer?, ali i pjesme inspirirane ratnim tragedijama Čovek sa mesecom u očima (posvećena u ratu razrušenom Vukovaru) i Krivi smo mi. U isto vrijeme objavljen je CD Najveći hitovi na kome su pjesme iz perioda od 1986. godine i sam Balašević ih je odabrao za kompilaciju. U to vrijeme njegovi koncerti postaju pravna javna čistilišta, budući da su govori vrlo oštre, ali duhovite priče s jasnim opozicijskim stavovima. Poslije duže pauze CD Na posletku objavljuje početkom 1996. godine. Nove pjesme Regruteska, Namćor, Drvena pesma i Dođoška snimljene su uglavnom na akustičnim instrumentima uz sudjelovanje orekstra Sveti Đorđe, a upotrebljeni su fagot, oboa, truba i violina koje vjerno dočaravaju atmosferu Balaševićevih stihova. U Sava centru, svom tradicionalnom prostoru, Balašević je započeo s četiri nastupa koje je održao u listopadu i studenome 1992. godine. Prvobitna ideja je bila da tokom godine nastupa jednom mjesečno i da publici uz svirku nudi i redovne komentare. Kako su prvih šest nastupa bili vrlo uspješni, došlo se na ideju da organizira novogodišnje koncerte što je, najviše zahvaljujući publici, pretvoreno u tradiciju. Ti koncerti su svake godine izazivali sve veći interes, tako da je Balašević u zimu '96./'97. godine imao deset rekordnih rasprodatih svirki, te je zaključno s tom serijom u Sava centru nastupao oko osamdeset puta. Od 1994. godine Balašević povremeno drži koncerte u Sloveniji gdje postiže veliki uspjeh. Na te koncerte dolazi uglavnom publika iz Hrvatske. Pjesma Sloboda ne koju je snimio još u jesen 1992. godine, prvi put je zvanično objavljena na kompilacijskom disku Nas slušaju svi, mi ne slušamo nikoga! (Radio Index 1997.) objavljenog povodom građanskog protesta koji se desio u zimu '96./'97. godine. U Sloveniji je objavljen uživo snimljen CD Da l' je sve bilo samo fol? snimljen na koncertu održanom 6. prosinca 1996. godine u Mariboru. Godine 2000. objavljuje CD Devedesete.
Unatoč svim uspjesima Đorđe dugo nije imao podršku roditelja: Kao i prema svemu drugom, moji su roditelji i prema glazbi imali jasne stavove. Smatrali su su da se glazba uči odmalena, prvo sedam godina klavira, pa pjevanje.... čak i mnogo godina poslije, kad sam već imao nekoliko zlatnih ploča, ćale bi tvrdio kako tambura nije pravi način da se zarađuje za život. Poslije je otišao u Budimpeštu za turističkog predstavnika, pa više nije mogao pratiti što se ovdje događa. Kad bi mu rekli da sam pobijedio na nekom festivalu, govorio bi: "Sine, sve će to proći kako je i došlo. Gledaj ti ovo od čega ćeš živjeti." Jedan dan u Budimpeštu je došla neka ekskurzija iz Dubrovnika i on je bio zadužen da ih primi i pokaže tamošnje znamenitosti. Netko ga je pitao ima li on kakve veze s onim Balaševićem. "S kojim Balaševićem?", pitao je u čudu. Pa, s Đorđom, rekoše mu. "Imam veze, ja sam mu otac!", odgovorio je još sav u čudu. Djeca su se nešto došaptavala i u jedan glas zapjevala "Neke nove klince". Poslije mi je u čudu pričao: "Oni su svi bili tamo i svi su znali tvoju pjesmu." Mislim da me od tada ipak malo drukčije gledao iako me do kraja života pokušao uvjeriti da mi je budućnost u zvanju profesora zemljopisa. Veoma mi je nedostajala roditeljska podrška, ali možda se baš iz inata izbrusio moj talent, iz neke podsvjesne želje da se dokažem, skrenem na sebe pažnju. Moji roditelji nisi bili ni na jednom mom koncertu i do dana današnjeg uvijek za njih imam dva prazna mjesta.
Svoju suprugu Olju upoznao je na igranci. Balašević Olju opisuje ovako: Tada mi se dogodilo nešto čudno: dotad sam svim djevojkama, promatrajući ih kako prolaze, zabacuju glavu, sklanjaju šiške s čela, dodavao neke osobine i zaljubljivao se svaki čas da bih mogao napisati pjesmu. Na kraju se sve svodilo na razočaranja jer, kad bi ih upoznao, shvatio bih da sam ih smatrao boljima nego što su bile. Medutim, Olja me sve više uvlačila i što sam je više poznavao, sve više mi se sviđala. Međutim, prisjeća se, Olja je baš kao u pjesmi došla tiho, nezvana, sama i ostala u meni zauvijek. Bila je siromašna studentica iz studentskog doma, reprezentativka u gimnastici. Prije studija živjela je s majkom u Zrenjaninu, doslovce ispod mosta koji je bio ograđen s obje strane, a u Novom Sadu preživljavala je uglavnom skupljajući hranu po samoposlugama kad bi Podravka radila degustacije. Iako su nas novine barem sto puta rastavljale, nikad nismo bili odvojeni dulje od dva dana, osim kad bih imao koncerte daleko od Novog Sada. Ljubav mi se dogodila u doista teškom razdoblju života: majka mi je bila teško bolesna, trebala mi je biti objavljena nova ploča i svi su čekali da to bude nešto loše, bilo je vrijeme da krenem u vojsku. S Oljom sam mogao provoditi sate i sate u razgovoru i šetnji. Kad bih pak otišao nekud bez nje, svako malo bih pomislio - Bože, što mi nedostaje to stvorenje! Zadnje ljeto, pred vojsku, krenuo sam na more. U Umagu sam s recepcije hotela Koralj nazvao Olju i pitao je: Olja, reci mi odmah, hoćeš ili nećeš?. Nije stigla ni odgovoriti, a ja sam već sjeo u svoj golf, zaboravio ljetovanje i bez prestanka vozio do Zrenjanina. Od tada se nismo razdvajali.
No, prije vjenčanja Đorđa je čekala vojska, koju je odslužio u zagrebačkoj vojarni Maršal Josip Broz Tito, popularno tada zvanoj - Maršalka ili kako se danas zove Croatia. O vojsci će reći: Bilo mi je strašno zbog toga jer je bilo dovoljno prijeći jednu plavo - bijelo - crvenu rampu, pa da prestanu vrijediti svi zakoni normalnog svijeta. No i to je lakše prebrodio kad mu se u prosincu 1980. rodila kćerka Jovana, a u svibnju sljedeće godine se i oženio. Tako je svako malo dobivao sedam dana dopusta. Vjenčanje Đorđa i Olivere je bilo posve neformalno. Olivera je bila u bijelim čizmicama, a Đole u trapericama i prsluku. Ubrzo se rodila i druga kćerka, Jelena. Sredinom 1990.-ih Đorđe će ponovo postati otac, rodit će se sin Aleksa. Iako tvrdi da je feminist drago mu je što ima sina jer kaže da mu je već dosadilo kupovati crvene haljinice i lutke.
S obzirom na njegovu specifičnu pojavu na bivšeim jugoslavenskim prostorima zanimljivo je pročitati što o ovom, za sada, posljednjem ratu na ovim prostorima i tome kako se on odrazio na njega kaže Balašević: Ja sam čovjek koji može primiti mnogo ljubavi, ali lako osjetim i negativnu energiju. Devedesetih godina na nekim koncertima, iako su prošli posve korektno, nije bilo one kemije, čarolije izmedu mene i publike koju sam ranije uvijek osjetio. Znao sam da nešto nije u redu. Uplašio sam se da bi to moglo loše završiti. Zategnutost je bivala sve očitija, dok jednom u nekom gradu, u podne, pod suncem, uz plavu boju mora, nisam čuo kako meni i mojim muzičarima netko psuje srpsku majku. Jedino što sam znao, da rat nisu započeli moji prijatelji, znanci koje sam sretao putujući po prostorima bivše države, već neki drugi, zbog viših ciljeva, a ja nemam prava govoriti o tome. Kad su počele sve one gužve, poklici, barikade, pokušao sam ostati miran. Znao sam, da su na barikadama uvijek najbrži, nikad najmudriji. Adrenalin u krvi vodio je ljude u ishitrene postupke. Želio sam postupiti ispravno, a to nije bilo lako. Odlučio sam sudjelovati u svemu tome tako što - neću sudjelovati. Karijera mi je potpuno prekinuta. Zato što sam imenom i prezimenom govorio protiv nekih srpskih političara, uslijedili su noćni pozivi, lupanje po prozoru, bušenje guma na automobilu... No, moja obitelj je odlučila da ćemo sve to zajedno izdržati i podržala me u svim mojim postupcima. Pozvali su me u vojsku. Otišao sam odvjetniku i upitao ga, moram li ja ići u tu vojsku i što ako se ne odazovem pozivu. Objasnio mi je da mogu imati velikih problema, završiti u zatvoru. Nisam dugo dvojio - radije u zatvor nego u vojsku. Najviše sam se brinuo za moje cure: hoće li izdržati taj pritisak koji je katkad bio nesnošljiv. Srećom, klinci su u školi bili iznad svega toga, pametniji od svojih roditelja. Jelena i Jovana nikad nisu doživjele bilo kakvu neugodnost u školi. No nakon dvije godine embarga na moju malenkost, bili smo gotovo na rubu egzistencije. Nisam mogao raditi, TV i radijske postaje zatvorile su mi vrata, osim kad su me željeli blatiti. Sve što sam snimao u bivšoj Jugoslaviji, bilo je za Jugoton i sarajevski Diskoton. Ipak znao sam da je to nešto što mora proći i da treba izdržati. Sad nakon svega, prilaze mi ljudi i kažu imao si pravo, a ja uopće nisam želio imati pravo, želio sam da ne dođe do rata i svega zla koji on donosi.
U svojoj karijeri Balašević nije samo kantautor već je napisao scenarij i tumačio glavnu ulogu u TV seriji Specijalna redakcija, a glumio je i u TV serijama Vojnici, Pop Ćira i pop Spira i Panonski mornar. Napisao je i nekoliko knjiga: Tri posleratna druga, I život ide dalje (sve dalje odavde...), Dodir svile i Jedan od onih života. Za svoj rad dobio je Nagradu punoljetstva, Oktobarsku nagradu Novog Sada, Estradnu nagradu Jugoslavije, nagradu za literarni doprinos u području estrade na Domanovićevim danima satire, nagradu Todor Manojlović za poseban umjetnički senzibilitet, a imenovan je i UNESCO-vim ambasadorom dobre volje. I na kraju još jedan citat koji se odnosi na njegovu publiku: Mnogo je ljudi koji vole moje pjesme i oni za mene nisu samo publika. Omogućili su mi da živim od svog talenta, radim ono što volim, u čemu uživam i, na kraju krajeva, da živim od toga.